Mats Öhman je švedski vozač rallycrossa koji je 1998. godine prilikom nesreće na snježnom skuteru zadobio povredu kralježnice zbog koje pati od paralize donjeg dijela tijela. Bio je izvrstan natjecatelj u Snowcrossu – sedam puta bio je prvak Švedske, pobijedio je na 2 Prvenstva Skandinavije, bio je i prvak Europe. Deset se godina natjecao i u motocrossu.
Unatoč ozlijedi, tri godine nakon nesreće počeo je sudjelovati u utrkama i od tada se natječe na Svjetskom prvenstvu i Europskom prvenstvu u rallycrossu, tijekom kojih koristi posebni automobil koji je prilagođen njegovim potrebama.
KYB Europe imao je priliku razgovarati s Matsom pri kraju sezone 2020. kada je njegov automobil bio opremljen sustavom elektroničke podrške upravljanju i KYB amortizerima.
Opišite unutrašnjost vašeg automobila, kako sve to radi?
Moja je mobilnost i dalje loša, pretpostavljam da sada iznosi oko 10 %. U potpunosti sam paraliziran od pazuha na dolje, propriocepcija mi je poprilično loša i mogu pomicati ramenima, ali u prstima nažalost ništa ne osjećam. Sve kontrolira moj gornji dio tijela i zato uopće nemam papučice. Počinjem od gumba u ustima. Umjesto volana imam posebnu kuglicu na poluzi kojom upravljam lijevim ramenom. Ostalo kontrolira desna ruka. Dodavanje gasa je prema nazad, a kočnice su prema naprijed. Brzinu mijenjam laktom pomicanjem prema gore i dolje. Ljuljajući se na strane koristim ili kvačilo ili kočnicu za parkiranje.
Okvir smo preradili tako da mogu sam ulaziti i izlaziti iz automobila. S obzirom na to da je moje tijelo paralizirano i naslonjač je posebno projektiran. Ima bočne oslonce koji me drže uspravno i uz koje sam čvršći. Momci moraju i jako stisnuti pojaseve da sjedim stabilno – nakon takmičenja uvijek me bole ključne kosti.
Jesu li posljednjih godina uvedena neka inovativna rješenja koja su omogućila usavršavanje vašeg automobila?
S rallycrossom sam krenuo 2001. godine, zato mogu reći da sada ima puno više odličnih stvari u odnosu na vrijeme kada sam počeo. Sustav promjene brzine, kvačilo – mogu njima upravljati i tako dalje. To se čak ne može uspoređivati. Optimističan sam, a sad se možemo fokusirati na podešavanje ventila, nastaviti rad s uređajem za pokretanje i dovesti automobil tamo kamo želim i vjerujem da ćemo to napraviti stvarno odlično! Nisam baš u cvijetu mladosti, ali to nije prepreka. Sve napreduje jako brzo.
Novi Audi S1: koliko je rada trebalo da se preradi? Koliko dugo je to trajalo? Što je bilo najveći izazov u tom procesu?
Od 2001. godine izgradio sam puno automobila i potrošio sam onoliko vremena koliko sam mogao – isprobao sam pogotovo sve. Sada već duže vremena imam gotovu ideju i sustav koji djeluje kako želim. Ali uvijek ima konstrukcija koje se moraju malo popraviti. Za mene je iznimno važno da sve poluge i spojevi budu tamo gdje moraju biti – u suprotnom ih ne mogu doseći i ne mogu voziti. Upravo zato jako je važno da nađemo pravo mjesto za montažu tih elemenata. Prošla su 2,5 mjeseca dok u Audiju sve nije bilo na pravom mjestu. Sad sam gotovo potpuno zadovoljan.
Ostali vozači mogu na zavojima koristiti ručnu kočnicu, međutim ja nemam takvu mogućnost pa sve zavoje moram savladati savršeno. Zato sa svojim mehanizmom za izjednačivanje vozim potpuno drugačije od ostalih. Na početku sam imao mali problem, ali smo promijenili mehanizam za izjednačivanje i postavili ga za mokru površinu što je kod mene dobro djelovalo i na suhoj površini.
Kakav se problem javlja prilikom starta? S vremenom je to izgledalo sve bolje.
Start je najveći od svih problema. Za startanje je potreban napredni sustav za startanje. Na početku sezone naša je elektronika još imala nedostatke. Počinjem od usta i auto se pokreće s velikim kašnjenjem pa sam na početku pomislio: „jesam li već toliko star i spor?“. Ali smo vježbali i sam je start bolji, iako još uvijek nije to ono što očekujemo. U rallycrossu je start jako važan i zato ćemo iduće godine još mijenjati naš sustav za startanje i učinit ćemo sve što možemo da ga usavršimo.
Kakvi su vaši prvi dojmovi o sustavu elektroničke podrške upravljanju KYB-a u vašem Audiju S1?
Budući da moji mišići nisu pokretni, sve kontroliram prsnim oklopom i ramenom, najbolje radi podlaktica. Treba mi više da sve bude jednostavno, zato imam dvostruku podršku upravljanju. Za to je odgovoran EPS KYB i podrška izravno na upravljačkom prijenosniku. Prednost je takvog rješenja to da mogu precizno podesiti EPS KYB, zahvaljujući čemu oba sustava rade lakše ili teže. Kada sam prije imao EPS koji je prelako radio, događalo se da sam se njihao jer je bio preosjetljiv. No sada pri kraju sezone, kada smo mogli voziti, bio je podešen tako da radi malo teže. Mogućnost preciznog podešavanja za mene je jako važna.
Isto pitanje ali u svezi s KYB amortizerima.
To je bio potpuno drugi svijet kad sam prvi put testirao amortizere KYB-a. Potpuno drugačiji osjećaj prilikom slijetanja. Nakon skoka čak sam pomislio „jesam li stvarno sletio?“ Apsolutno nevjerojatno kad se usporedi s prethodnim rješenjima. Moje tijelo teško podnosi udarce jer ga ne mogu kontrolirati, dok s KYB amortizerima slijećem bez problema. To je bila vrlo dobra promjena.
Recite nam koliko je važno pravilno podešavanje amortizera da se postigne uspjeh na rallycrossu.
Wow! Amortizeri su jako važni! Bez njih nije važno koliko ti je dobar motor u automobilu. Za osmišljavanje amortizera potrebno je ogromno znanje. Kada sam se natjecao u snowcrossu, puno smo pažnje posvetili amortizerima. Mogu reći da imam veliko iskustvo na tom području, ali nikad ne znaš sve i nikad nisi savršen. Ako se zna kako prilagoditi auto površini i atmosferskim prilikama, takve su stvari fascinantne i ujedno iznimno važne. Imam jako dobra iskustva u svezi s ovim amortizerima i mislim da mi pomažu voziti auto tamo gdje želim. Zahvalan sam da sam mogao koristiti KYB dijelove – za mene to je bila ogromna motivacija za vožnju.
Što je najvažniji događaj u vašoj karijeri?
U snowcrossu sam se natjecao od 1977. godine, u rallycrossu od 2001., odnosno imam nekoliko godina iskustva. Kod snježnih skutera najvažniji su događaji Europsko prvenstvo, Prvenstvo Skandinavije i Prvenstvo Švedske. U rallycrossu sam osvojio Prvenstvo Švedske u Supercar i Supernational. Imam uspjehe i u Strängnäsu od 2010. godine koji su i dalje aktualni.
Osvojio sam i nagradu „Sportspegelpriset” na švedskoj Sportskoj priredbi 2011. (to je važno priznanje na najvećoj Sportskoj priredbi u Švedskoj). Trebao sam biti nominiran i u kategoriji Sportaš godine među osobama s invaliditetom, ali nisam mogao jer se natječem s osobama bez invaliditeta.
Imate li već planove za 2021. godinu?
Nisam siguran hoće li se utrka održati s obzirom na pandemiju bolesti Covid-19, ali znam da ćemo nastaviti s unapređivanjem auta da bude spreman za startanje. Potrudit ću se napraviti korak dalje u odnosu na prošlu godinu – onda će sigurno biti jako dobro. Najvažniji je cilj za 2021. odgovarajuća priprema auta za start – onda se sve može dogoditi. Realist sam i znam da neću biti najbrži tijekom Europskog prvenstva, ali su ovi automobili stvarno dobri, tako da bi trebali biti u stanju ući u neki finale.
Imate li savjet za osobe koje su zadobile povredu koja je promijenila njihov život?
Ja sam znao da imam dvije mogućnosti: mogu se predati ili mogu nešto učiniti sa svojim životom kako bi izgledao kao što izgleda sada. Izabrao sam drugo. Naravno, to nije jednostavno odmah nakon nesreće. Stvarno sam bio fizički nesposoban i na početku sam sebe vidio kako ležim u krevetu i kako mi je potrebna dugogodišnja njega. Nisam mogao ni pipnuti nos, nisam se mogao obući – što sam mogao raditi u životu? Ali je važno ne predavati se. Sutra će doći novi dan, bez obzira na to u kakvom si stanju i kroz kakve naočale gledaš svijet, sutra će uvijek doći. Ništa ne ide brzo, ali sve to postaje dio tvojeg potpuno novog života i treba vremena da se navikneš. S invaliditetom se može živjeti.
Za mene ne postoji bolja rehabilitacija od rallycrossa. U ovom se auto osjećam kao zdrav čovjek, kao da sve u mojem tijelu radi kako treba. To je čarobni osjećaj kada si nepokretan dugi niz godina. Recimo, dok sjedim u autu na startu u Höljesu i vidim 50.000 pratitelja koji nas bodre. Tada shvatim koliko je nevjerojatno to što upravo doživljavam. Malo osoba ima toliko sreće.
Nažalost u motosportu ima malo natjecatelja s invaliditetom i zato ih trebamo više. Cijelo sam vrijeme morao ići svojim putem i nikad nisam imao nekoga tko je bio u sličnoj situaciji, s kim bih mogao popričati. Bilo bi odlično kad bi više osoba s invaliditetom moglo sudjelovati, s kojima bih mogao podijeliti iskustvo. Više godina prerađujem automobile i rado ću pomoći svakome tko mi se obrati za upute.
Serija kratkih pitanja i odgovora:
Omiljena RX staza….
Naravno Strängnäs i Höljes.
Najteža RX staza….
Tierp (Švedska) vrlo je teška.
Vaš omiljeni reli-auto…
Naravno moj Audi S1.
Vaš idol…
Nemam posebne idole, ali ima puno vozača koji su fantastični. Na primjer, legende MotoGP, kao što je Valentino Rossi ili Stefan Everts u motocrossu.
Najveći konkurent…
Meni je u mojem automobilu – to je najteži protivnik kojeg sam ikad imao.
Imate li neke rituale prije utrke?
Ne, ne baš. S druge strane želim da sve bude dobro pripremljeno, ali ne zbog sreće, već da sve ide bez problema.
Koje je vaše omiljeno jelo prije utrke?
Na dan natjecanja puno jedem. Ne može biti ništa teško za probavu, najbolje tjestenina ili tako nešto.
Što radite nakon utrke da se opustite i da izađete iz „režima natjecanja“?
Nakon utrke teško mi je zaspati jer moram sve u glavi posložiti. To je za mene važan proces. Analiziram svaki dio, gledam video iz auta, provjeravam podatke i tako dalje. Tek se sljedećeg dana mogu stvarno opustiti, a nakon svega jako sam iscrpljen.